Pokaži mi gde Dunav ljubi nebo!

Sram me bilo koliko me dugo nije bilo sa tekstovima. Kako sam samo mogla toliko dugo da zapostavim svoje čedo.😅 U ovo ludo i blesavo vreme koje nam je svima poremetilo živote, pa čak i napredna tehnologija koja, u mom slučaju, odluči da ne sarađuje i briše sve što napišem, mislim da je pravo vreme za predah. A gde Ivana “beži” kad joj dođe žuta minuta? (Pre će biti da je žuta nedelja, a ne minuta. No dobro!😀). Pa na Dunav naravno! Voda je moj lek za sve probleme! U nekom od prethodnih tekstova, govorila sam vam o  predlozima za jednodnevne izlete u našem najlepšem gradu na svetu. Danas vas vodim putevima rimskih legionara, čije tragove možemo videti i dana današnjeg.. Ovaj put sa vode. Ma da li ja to vas ponovo vodim na krstarenje?😀 Ooo, da! Vodim vas na moje omiljeno mesto u čitavoj kladovskoj opštini. Osvajamo Gvozdenu kapiju! Juhuuuu… Pa da počnemo!

Grandiozni biser kladovskog ugostiteljstva, hotel Đerdap, u skopu svojih izletničkih programa i krstarenja brodom Đerdap, o kome sam već pisala, nudi obilaske i plovidbu gliserom. Ukoliko vas put navede u moj kraj, ne smete, ali stvarno NE SMETE propustiti ovaj nesvakidašnji doživljaj i uživanje u krstarenju najlepšom klisurom u Evropi.

Photo credit: Ema Stojanović (insta:devojkabrojosam)

Reka Dunav svojim tokom prolazi kroz najspektakularniji predeo u kladovskom kraju, gde krivudavim meandrom čudesno razdvaja i spaja obale dveju naspramnih država, menjajući svoju širinu pod veličanstvenim liticama najlepše i najveće Đerdapske klisure. Pa zar ovako nešto postoji u našoj zemlji? Da, postoji. I nikada vam nije bilo bliže.

Ovog pretoplog julskog dana, uživali smo u privatnoj turi i vožnji kroz najlepše predele koje je priroda iscrtala na ovom prostoru. Tamo gde je Dunav u svom toku najuži i najdublji. Čuj otisla jednom ovog leta na krstarenje brodom, a neću gliserom. Mislim, stvarno.😅 A nisam odolela ni da vam sve ovo prenesem na parče papira.

Ono što treba da znate je da vožnja u trajanju od sat vremena, nekad i malo duže, košta 10e po čoveku, što je, priznaćete, sasvim korektno za naš džep. Maksimalan broj ljudi za vožnju gliserom je 12, a minimum 4 osobe. A za one željne malo romantike i potpuno uživanje u talasima plavog džina, postoji i mogućnost iznajmljivanja glisera i uživanje u privatnoj vožnji po ceni od 100e. Koji god način da odaberete, uživanje neće biti ništa manje. Čućete fantastične priče kapetana o mističnim predelima Đerdapa, koji će vas sprovesti vekovima unazad kroz istoriju. Kontakt telefone možete naći na svim društvenim mrežama i na sajtu hotela Đerdap.

Krstarenje kreće na pristanu u ribarskom mestu Tekija, udaljenom oko 30 km od Kladova. Ukrcali smo se na gliser  iiii.. Polazimo, tri, četiri sad!😀


Oh koliko je divno biti na talasastom Dunavu. Uživati u njegovom plavetnilu.. Nećete verovati, ali Dunav se ovog dana baš poigrao bojama. Od tirkizno zelene sa žućkastim tonovima, do modro plave, pa čak ponegde i svetlucavo sive boje. Bez obzira što ovaj prizor meni nije stran, niti ovakvo prelamanje boja vidim prvi put, ali svaki put se iznova oduševim. Baš kao da je prvi put.😍


Moćna raketa nas je, kako sam od milja nazvala gliser, vrlo brzo dovela do prvog odredišta - Trajanove table. Veličanstveni spomenik kulture koji svedoči o izgradnji puta kroz dunavko stenje, postavljen je u I veku, tačnije 100. do 101. godine kada je imperator Trajan ostvario ono što niko od njegovih prethodnika nije. Uklesao je put u strme litice klisure, što je u to vreme, složićete se, bio veličanstven podvig. Put je služio isključivo za kretanje robova, legionara i volovskih zaprega. Trajanovi robovi su, u stvari, sprečavali nasukanje brodova i sudaranje o podvodne stene, uz pomoć drvenih greda i kanapa. Trajanova tabla je, nakon izgradnje HE Đerdap, bila uzdignuta 21,5 m iznad svoje prvobitne lokacije. Tabla danas ima drugačiji oblik, ojačana je betonskim stubovima sa strane, te je i sam naziv “Tabula Traiana” uklesan tek 9 vekova kasnije i ne pripada originalnoj tabli. Trajanov put završio se izgradnjom mosta preko Dunava, nizvodno od Kladova, o čemu sam pisala detaljnije u prethodnim tekstovima.


Ako ste mislili da Đerdapska klisura nema svoje čuvare, grdno ste se prevarili!

U neposrednoj blizini, naspram Trajanove table, sa rumunske strane, stražari grandiozan lik dačkog kralja Decebala, uklesan u steni. Decebalov lik visok je čak 40 metara i gradilo ga je 12 alpinista skulptora, punih 12 godina. Predstavlja najveći vertikalno uklesan lik u steni u Evropi. Zaista neverovatno! A ko je u stvari bio Decebal? Poslednji kralj Dačana vladao je sve do 106. godine, kada je, nemajući kud pred ofanzivom cara Trajana, izvršio samoubistvo, nabivši se na svoj sopstveni mač. Istorijski spisi govore da su pojedini Decebalovi podanici njemu bili toliko odani da su, kada je Trajan osvojio Dakiju, ispijali otrove zajedno sa svojim porodicama i tako sprečili Trajanovo ropstvo. Hm, zanimljivo.

Da vam kažem.. Meni je delovalo kao da su sve znamenitosti u klisuri bukvalno poredjane jedna do druge. Zato me ne pitajte koliko su jedna od druge udaljene. A mozda sam se samo toliko opustila, da sam pomislila da lebdim. Ništa nije nemoguće.

Plovidba vas dalje dovodi do mesta koje je nekad predstavljalo jedinstveni semafor na Dunavu, nekadašnje balon stanice. Kao što znate, pre izgradnje hidroelektrane “Đerdap I”, plovidba u ovom delu Dunava je bila jako otežana zbog podvodnih stena i dunavskih virova. Podignut ili spušten balon bio je znak kapetanima da slobodno prođu ili sačekaju mimoilaženje brodom iz suprotnog smera. Ovo kulturno nasleđe danas je pretvoreno u restoran Varnica, čija je lokacija nestvarna za zalaske sunca. U njegovoj blizini nalazi se još jedna, balon stanica Pena, koja će, kako čujem, isto naredne godine biti pretvorena u restoran. Sjajno!😍


Preko puta, sa rumunske strane nalazi se manastir Mrakonija, izgrađen na kamenim temeljima okolnih stena. Postoje nekoliko prevoda vezanih za ovaj manastir, Neki kažu da ime Mrakonija označava skriveno mesto ili čak mračna voda. Veruje se, prema nekim istorijskim spisima, da je izgrađen od sredine XV veka. Zbog svoje burne istorije, nekoliko puta je uništavan i obnavljan, te je zbog svog jedinstvenog položaja, postao poznat i pod nazivom “manastir pod vodom”. Crkva je zbog izgradnje hidroelektrane, kao i mnogi istorijski lokaliteti uostalom, bila potopljena 1968. godine, te su od prvobitnog manastira ostali samo svećnjak i glavna vrata. Beli manastir koji vidimo danas, izgrađen je 1995. godine, na steni koju još nazivaju mehur, čije je mesto nekada predstavljalo važnu osmotračnicu sa svetionikom, koje je kapetanima pokazivalo put i sprečavalo sudaranje sa okolnim liticama.


Baš na ovom mestu izmerena je najdublja tačka u čitavom dunavkom sektoru, čak 93 metara. Ovde je ujedno i najuži, svega 140 metara.

Mislite da nisam fotografisala? Navikli ste da prepričavam koje sve akrobacije izvodim, po cenu da završim u vodi. Naravno da jesam, ali čini mi se mnogo manje nego inače. Toliko sam uživala, da moram ponoviti još koji put ovog leta. Da li će mi ikada dosaditi da svo svoje slobodno vreme provodim na Dunavu? Verovatno nikad.. I ne mogu dovoljno da zahvalim životu što sam rodjena baš ovde. Što živim baš ovde na dunavskom moru i sa vama delim sve lepote svog kraja. I ne planiram da se zaustavim. Tek sam počela!😍

















Коментари

Популарни постови са овог блога

Zlatno doba “Caviar de Kladovo“

Ružica si bila jedna u mom srcu

Alʹ djerdapske klisure i dunavske obale u srcu su mome ostale! Vidikovac Kovilovo