Tirkizni biser Istočne Srbije


Iako sam i te kako svesna činjenice da živim u izuzetno bogatom kraju, gde priroda baš nije štedela na lepoti, gde je istorija ostavila nemerljive tragove za tadašnje doba, gde.. Dosta! Mogla bih da nabrajam ovako u nedogled. Prosto mislim da mi nikada ne može dosaditi da iznova i iznova obilazim, otkrivam i istražujem svoj kraj. Samo što ovog puta delim sa vama svoje impresije i inspirišem putnike namernike, da zalutaju baš ovde. Pa da počnemo.

Na samo 30ak kilometara od Kladova, u blizini sela Reka, ušuškalo se skriveno blago Istočne Srbije. Prava tirkizna idila, protkana zelenilom sa bučnom vodenom stihijom, u kome dominiraju jedino zvuci prirode. Zvuči savršeno, zar ne? Dobro došli na vodopad Blederija!


Ako vas put vodi iz pravca Kladova, prolazeći pored okolnih sela, stižete do varošice na Dunavu, Brze Palanke. Na samom ulazu u varošicu, sa desne strane stoji putokaz do vodopada i skretanje preko mostića. Vozite dalje asfaltom do sela Reka. Bez brige, sve je odlično obeleženo i nema zabune. Od sela do vodopada vas deli još par kilometara, ali će zbog zemljanog puta i malo lošije vožnje to delovati malo duže. Ništa strašno, jer ste upravo kročili u zadivljuću zelenu oazu. Zar na ovako idiličnom mestu koje pleni nekim duševnim mirom, može postojati bilo šta što može, eventualno, da zasmeta? Ne bih rekla! Možda samo još jedna prepreka.. jedan potočić koji treba „preskočiti“. Ovde je moja glava dala znak da je vreme pritisnuti dugme na „OFF“. Off od svega! Sreća mood on!
Stigli smo do prvog mostića i u njegovoj blizini se parkirali. Dosta je bilo truckanja! Ako baš i ne želite da kao mi uživate u pešačenju i žuborima prirode, možete slobodno autom do samog vodopada. Mi smo ovog puta imali drugačije planove. Ovaj topao aprilski dan ne može biti savršeniji, pa šteta da se ne iskoristi. Cvrkut ptica, potok koji krivudavo fijuče, hiljade mušica, pčelica, užurbanih gušterčića...oo gle kornjača! Hmm.. Ivana, molim te saberi se! Kao da šumske stanovnike u životu videla nisi. Jesam.. ali ne znam zašto im se ovde toliko radujem. Dobro, guštera se plašim, a o ostalim hladnokrvnim reptilima ne govorim. Ni ja, ni moji saputnici! Zabranjeno, prohibidado!😃 Tačka, uzvičnik! Nego.. da nastavimo dalje.


Šetajući stazama kroz gustu hrastovu i bukovu šumu, stigli smo i do poslednjeg mostića... Jao vidi ribice! Ok, prestajem. Ovo je već znak da smo jako blizu naše destinacije. Nailazimo i do prve table sa natpisom o vodopadu. Sa leve strane se nalazi jedno seosko domaćinstvo, a u neposrednoj blizini simpatični drveni sto sa klupama pod nadstrešnicom. Idealna stvar za kratak predah uz snažan huk vodopada, koji vam je sad maltene na dohvat ruke.

Vodopad Blederija potiče od istoimene reke koja izvire na 190 m nadmorske visine. Reka teče ka jugoistoku, stapajući se sa pritokama Suvaje i Sokolovice, i kao Blederija teče dalje do spajanja sa Ravnom rekom, gde zatim do ušća u Dunav nastavlja kao Rečka reka. Na 2 kim uzvodno od vodopada, nalaze se izvori reke Blederije. Neki od njih sa ledenom vodom, pa čak do izvora subtermalne vode i temperaturom od 17  ͦC. Na oko 2,5 km od vodopada, nalazi se i najiteresantnija pećina sa vrelom Sokolovica. Pa, sjajno!



Odmah da vam kažem.. Vodopad je visok oko 7 m. Što znači da nije baš najveći koji se može videti u Srbiji. Možda nekom nije ni najlepši. Ali je nešto najlepše što ćete videti u jugoistočnim padinama Miroča. Bez buke, gužve i hrpetine turista. Samo moćan zamah vode preko bigrene prečage, koja se, zatim, kao kristalna zavesa obrušava u malo jezero, tirkizno zelene boje. Prema legendi, ovaj bazen se još naziva i Vilinski hamam, odnosno Vilinsko kupatilo, u kom su se nekada kupale vile opevane u epskim pesmama i pričama. Do vodopada se možete spustiti stazom urezanoj u strmoj padini, nešto nalik stepeništu, da bi se olakšalo spuštanje. Budite obazrivi. Ovaj deo može biti jako klizav, naročito posle kiše.



Istorija nas uči da je nadomak vodopada prolazila stara prečica rimskog puta iz pravca Poreča, preko Miroča ka Dunavu, dok čuveni car Trajan nije prokopao put kroz Kazan. A u selu Reka možete posetiti staru vodenicu koja je, verovali ili ne, još uvek u funkciji. Svašta nešto za videti!


I mislim da je vreme da sada ućutim. I pustim da ovaj vodeni huk izađe iz fotografija i pljusne vas kazneno po faci.. A ja da se verbalno nadovežem i kažem. Pa da li je moguće da vodopad još uvek niste posetili?



Коментари

Популарни постови са овог блога

Zlatno doba “Caviar de Kladovo“

Fetislam iz hiljadu i jedne noći

Kada bih se opet rodio, Dunavom bih opet plovio!